|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pa neznam što da točno napišem... moja razmišljanja recimo?!
OVO JA ČITAM:
just like heaven...or not...
rock live
2bgay
banshee69
Jaaaaooo... evo da se pokušam ispričat... hehe... Zaista mi je žao što nisam pisao... I vjerujte nisam od onih koji otvore blog,pa onda nis nepišu jer nemaju šta pisat... :D
Imam svoj cilj u kojem će mi uvelike pomoći ovaj blog,i ostvarit ću ga jebemu!! hehe...
No,da ja objasnim...
Net mi je već duže vrijeme u kurcu... s ovom Optimom uvijek problema( neznam jel se ovo smije napisat na "javnom" mjestu,al et...).
Neznam jel netko imo slićnih iskustava,ali stalno neš seru tamooo...
No uglavnom... Vratio sam se! hehe...
Pa evo da ja napišem nešto...
Želim se jaaaako puno zahvaliti svima koji me podržavate... Ovo stvarno nisam očekivo! Al ozbiljno!
Uvijek se nađe tu i tamo neki ružan komentar( nemislim samo na net) ali i to je život...
Oni očito nisu iskusili kako je biti drugačiji..
No,ovaj post nije tu da bih se ja jadao... Niti žalio samoga sebe. NE!
Napisat ću samo da se ponosim samim sobom. Prvo na to što sam pravi prijatelj. I na to što imam prave prijatelje.
Drugo na što se ponosim jest to da sam osoba koja je toleranta i vrlo liberalna. A treće je to(nećete vjerovati) što sam peder. Pa da malo pojasnim to.
Prije nekih mjesec dana odprilike jedan frend pito me bih li ja uzeo lijek(npr. da postoji) protiv homoseksualnosti...Na prvi mah sam rekao DAAA! i to ono jaaako glasno! hehe..
No to mi se pitanje vrtilo cijeli dan po glavi... i nisam mogao zaspati a da ne proanaliziram to...
Rekao sam "da" zato što bi mi bilo puuno lakše.
Zato što nebi doživljavo diskriminaciju u bilo kojem pogledu. Bio bi "normalan". Nebi morao strahovati,niti uopće razmišljati što ću doživiti sutra.
No sljedeći dan sam mu rekao da sam razmislio... i da je moj odgovor NEE!!
Pa eo da pojasnim..
Tada najvjerojatnije nebi shvatio u punom smislu riječi što znači biti diskriminiran.
Ne bi shvatio kako se nositi sa nekim velikim "problemom", niti ga nebi znao riješiti.
Ne bi znao tko su mi zapravo pravi prijatelji... Nebih znao kome bih rekao takvu stvar, koja je kod nas na balkanu očito stravična.(nemojte me krivo shvatiti,nekažem da svi moraju bit pederi i lezbe da bi shvatili ovakve stvari... hehe). Meni se jednostavno dogodio život.Prepreka je bilo i uvijek će ih biti. Ogranićavati sebe radi nekog drugog nema smisla.
Nenamjeravam si uskračivati ništa,ali baš ništa radi nekog drugog. Želim samo reći da imam pravo na ljubav(ovo zvući malo weirdo,al oke..), i osjećaje koji me vežu za neku osobu... A i to što sam ja,i tko sam ja, netreba zanimati nikoga.. Ono što netko radi u svoja 4 zida mene nezanima. Mislim da tako netreba nikog drugog za mene. To je moj život,i živim ga najbolje što znam. Mislim da ljudi koji mrze općenito, nemaju dovoljno problema,savjesti, ljudskosti, i na kraju krajeva snage da žive svoj život,pa se bave tuđim. Eto ,toliko od mene... Ak bude bilo sve oke,pišem naravno i dalje... hehe...pozz svima koji me ćitaju! hvala još jednom!!
Dogs were whistling a new tune
Barking at the new moon
Hoping it would come soon so that they could die
Honestly what will become of me
I don't like reality
It's way too clear to me
But really life is daily
We are what we don't see
We missed everything daydreaming
Flames to dust
Lovers to friends
Why do all good things come to an end
Travelling I always stop at exits
Wondering if I'll stay
Young and restless
Living this way I stress less
I want to pull away when the dream dies
The pain sets it and I don't cry
I only feel gravity and I wonder why
And the sun was wondering if it should stay away for a day until the feeling went away
And the clouds were dropping and the...
The rain forgot how to bring salvation
The dogs were whistling a new tune barking at the new moon
Hoping it would come soon so that they could die
Ljudi moji, upravo sam se probudio, i onako mamuran idem odmah napisati novi post, a sve zbog sna...
Još uvijek ležim u krevetu i razmišljam o njemu. San vam neću prepričavati...možda nekom drugom prilikom
, nego cu samo reći o čemu se radi.
Dakle,kao što sam post kaže, pojavili su se moji strahovi. Hehe,znam da će ovo biti smiješno,ali eto,strahujem od starosti. Da, od starosti.
Imam samo 17 godina, a takve me stvari počinju zabrinjavati. No,mislim da za to i imam nekih razloga...nije to bezveze..
Uglavnom, sanjao sam da sam postao oronuli, žilavi starac, koji nema snage da se digne i ode pišat u wc. Ironično,zar ne?hehe.. I sad ja sebe zamišljam u tim godinama. I vjerujte mi,nemogu se zamisliti. Obožavam svaki novi dan u kojem se budim,obožavam sve one male avanture koje mi se događaju svaki,ali baš svaki dan. Obožavam svoj tempo života.
Neželim da to nestane... Mislim da imam sindrom Petra Pana... haha
Kada vidim svoje roditelje kako im je sve teže i teže, padnem u komu. S godinama sve nestane.. to nije u redu.. I kad mi onda netko kaže de odrasti.. Ma neželim nikada odrasti! Teško mi je uopče pomisliti da ću ostati bez ovih svojih prijatelja, da ću raditi,odnosno da neću više ništa raditi... da će proći mladost! dobro, bar se neću ženiti!! hehehe
Eto ljudi,razmislite malo o tome... zagrlite sve što imate oko sebe,jer ništa nije trajno.. danas je tu,sutra toga možda neće biti!!! 
Uživajte! 
Pa evo i ja sam otvorio ovo sranje, a sve zbog toga što sam jebeni idealist i želim savršeni svijet.
Sve bi to bilo super,bajno i krasno, da već pri samom početku nisam zakinut. Donedavno sam mislio da je to nešto najgore što mi se moglo dogoditi. Roditi se kao homoseksualac. Mislio sam da neću moći izdržati, mislio sam da sam nekakav izrod, nekakvo čudovište, običan zrak koji nema pravo glasa ni pojave u društvu. Samog sebe sam bio uvjerio da vrijedim manje od mrava, da, koliko god se trudio, nikad neću moći ispraviti tu pogrešku. Naravno, mislio sam da sam ja kriv za sve to. No odjednom je sve postalo tako savršeno čisto. Stvari su mi se savršeno poklopile. Radi se o sljedećem. Skužio sam da je za sve to kriv nekakav kalup istosti. Odnosno,ti si nitko i ništa sve dok se ne oblikuješ prema kalupu koje ti današnje društvo nudi,a to bi u prevedenom značenju bilo: budi ko mi ili crkni. Da,zvuči okrutno, i zapravo jest. No,kako se mi možemo izvuči? Kako preoblikovati taj kalup? Prema meni,odgovor leži u vama samima. Jednostavno trebate shvatiti da ste vi rijetki biser među običnim kamenjem. Vi ste ono što ovaj svijet čini posebnim.Vi ste boja na bijelom papiru. Nemogu vam ni opisati koliko sam dobrog našao u tome. Između ostaloga, ako mislite da je loše biti homoseksualac, uvijek imate neke svoje vrline koje možete istači. Mislim da nepostoji taj broj kojim bi mogao opisati količinu vrlina u meni kao osobi, a ne u meni kao pederu-kako društvo kaže. Također shvatite da se pederom rađa,a ne da se to stječe nekakvim načinom života. Najvažnije je od svega da shvatite da se jednostavno nesmije ograničiti zbog nekog drugoga. Imamo ista prava kao i drugi, ljudi smo. Imamo pravo na slobodu i to je ono najvažnije. Sloboda je nešto što nikome nesmije biti uskračeno. Ako već nemate neko društvo u kojemu se krećete, probajte ga nekako naći i okružite se voljenim osobama, uz koje ćete se osjećati voljeno i sretno. Ipak, jednom se živi... Čemu život ako se ne živi????
pozdrav od mene... :D
